Franjo Kraljević za Hercegovka.hr: “Najveće priznanje mi je kad obični, pošteni, “mali ljudi” prihvate i zavole nešto što si napisao i uglazbio…”

franjo

Povodom još jedne godišnjice ubojstava i mučeničke smrti desetina Franjevaca u samostanu na Širokom Brijegu, pozvali smo našeg poznatog Širokobriješkog skladatelja, tekstopisca i glazbenog procudenta, Franju Kraljevića. 

Naime, Franjo je autor pjesme “Bože, nek se nikad ne zaboravi”, jedne od najsnažnijih i najupečatljivijih pjesama o pobijenim franjevcima.

Kako ste došli na ideju da napišete pjesmu baš o ovom zločinu?

Pa ta je želja uvijek tinjala negdje duboko u meni. Nisam htio žuriti, čekao sam pravi trenutak, bolje rečeno čekao sam da mi pjesma sama dođe, a uz nju i melodija. I evo, hvala Bogu, mislim da imamo pjesmu koja se neće lako zaboraviti.

Koliko je trajao čitav projekt? 

Ne znam točno koliko je sve trajalo. Od trenutka kad sam napisao i uglazbio pjesmu, potom snimanje pjesme u studiju i na kraju rad na video spotu, proteklo je oko 18 mjeseci. Uglavnom, jako studiozno smo radili na svim segmentima ovog projekta kako bi se na dostojanstven način poklonili žrtvi naših fratara.

Je li bilo suradnje i sa nekim institucijama iz Hrvatske? 

NE.

Kako su Vašu ideju prihvatili Franjevci, te jeste li imali pomoć i od franjevačkog reda? 

Franjevci su dobro prihvatili ideju, naime, Vicepostulatura postupka mučeništva fra Leo Petrović i 65 subraće, koju vodi fra Miljenko Mića Stojić, svake godine raspisuje natječaj na temu pobijenih franjevaca.

Na natječaj se mogu prijaviti glazbena, likovna i literarna djela na tu temu. Svake godine neka od tih djela budu nagrađena. Prijavio sam pjesmu i ista je nagrađena. To je bilo ujedno i zeleno svjetlo za snimanje pjesme u studiju. 

Fra Miljenko je pomogao u svakom smislu, a između ostalog osigurao je financijsku potporu za studijsko snimanje. Moram spomenuti i don Dragana Filipovića koji je pomogao raspisivanjem višeglasja za pjesmu.

Pjesmu je izvela jedna izvrsna ekipa domaćih ženskih i muških vokala koju smo nazvali GREGORIAN CRO, a to su Lucija Zovko, Marija Polić, Mia Tadić, Josip Aničić, Karlo Miličević i Ivo Jurić. Svima hvala još jednom.

Jeste li i emotivno i privatno vezani za ovu naširoko poznatu tragediju jednoga naroda? 

Pa ja mislim da svi mi u Hercegovini osjećamo bol u duši, zbog ljudi koji su nevini ubijeni, a posebno zbog ubojstava fratara koji su najbolji sinovi našeg naroda, koji su bili i ostali inteligencija i vođe te kroz povijest spašavali i vodili svoj puk.

Iako mi nismo doživjeli Drugi svjetski rat, mislim da se ta bol zbog ove tragedije koju su osjetili naši djedovi, bake, roditelji prenijela na nas, a da nismo ni svjesni u koliko velikoj mjeri. Veliki broj vjernika se utječe našim mučenicima kroz molitve i zavjete, a evo i ova pjesma je naš zavjet da ih nikada nećemo zaboraviti.

fr

Pošto se tragedija našem narodu događa, kako mi kažemo, u nastavcima, Vi ste također autor još jednog remek djela, “Ovo je moja zemlja” – pjesma je posvećena ponosu našeg naroda, našem HVO-u, možete li nam reći nešto više o tome kako je ona nastala? 

Pjesma, “Ovo je moja zemlja” nastala je tako što sam imao želju napraviti jednu pjesmu kroz koju bih objedinio Hercegovinu, Srednju Bosnu i Posavinu pošto sam i ja bio branitelj.

Tada su mi se javili ljudi iz Udruge Veterana Antiterorističke postrojbe Vojne Policije HVO-a na čelu sa gospodinom Nikom Marušićem te su izrazili želju za pjesmom koja bi svojevrsno postala i himnom HVO-a.

Naravno, saslušao sam njihove želje, ideje i eto, krajnji rezultat je takav kakav jest. Vi kažete da je odličan, a ja svoju publiku uvijek slušam. Jako sam sretan što je pjesma prihvaćena, kao i odličan spot. Pjesmu je otpjevao mostarski pjevač Josip Aničić, a recital u pjesmi izgovara naš popularni glumac, Dragan Despot. 

Možda mlađe generacije ne znaju, ali Vi ste autor i poznate pjesme “Marijo Majko naša”. Kako je nastala ta pjesma, koja je ujedno obilježila cijelo ratno razdoblje Širokog Brijega, a  posvećena je našim braniteljima? 

“Marijo Majko Naša” je moja prva pjesma koju sam napisao i uglazbio. Ta pjesma mi se jednostavno dogodila. To je bio početak rata na našim prostorima, a već sam vam spomenuo da sam i ja bio branitelj.

Ti ratni dani su nam svima donijeli neke nove navike, neke nove stvari koje su nas zatekle i to je bila moja prva reakcija da nešto kažem na tu temu. Pošto je ta pjesma bila jako dobro prihvaćena, to mi je bio znak da moram što više raditi na polju duhovne glazbe.

Puno puta sam čuo komentare da je bilo suza kad bi pjesma bila puštana na našim hercegovačkim radio postajama.

U skoroj budućnosti imam namjeru ponovno snimiti istu pjesmu sa nekim novim izvođačima i novom produkcijom. Jako se veselim tome.

Kad pišete pjesme na ovu tematiku, na koji način se pripremate?

Nema tu neke posebne pripreme. To je stil života i traženje Boga u svakom čovjeku, na svakom mjestu i u svakom kutku prirode… i Sveto Pismo vam mora biti često pred očima. 

S obzirom na to da su vaše pjesme prožete povijesnom tematikom hrvatskog naroda, jeste li dobili osim svoje publike i neka priznanja za vaš izvanredan rad svih ovih godina, ipak ste najveće emocije pretočili u stihove i glazbu te ih poklonili generacijama koje dolaze?

Nisam dobio nikakva priznanja niti idem za tim, a najveće priznanje mi je kad obični, pošteni ili kako je popularno reći “mali ljudi”, a to su u stvari veliki ljudi, prihvate i zavole nešto što si napisao i uglazbio. To je za mene najveća nagrada. 

Na kraju ovoga razgovora, možete li izdvojiti jednu svoju pjesmu koja je Vama osobno najdraža i najbliža?

Ne mogu izdvojiti ni jednu pjesmu kao najdražu. Kad pomislim: “To je to!” dogodi mi se neka nova pjesma koja me povuče i probudi te tada vidim da imam još puno toga za reći i uglazbiti. Točnije, sve Marijanske pjesme koje sam napisao i uglazbio su mi jednako drage jer je Gospa moja najveća i vječna inspiracija. 

Nadamo se da nas očekuje još Vaših predivnih djela, možete li nam otkriti trebamo li u budućnosti osluškivati i nadati se Vašem imenu u nekom projektu?Hvala vam na lijepim riječima, upravo radim na jednom projektu koji je najveći od svih koje sam do sada radio. Uz Božju pomoć za par mjeseci će biti objavljeno, a za sada vam ne mogu više otkriti.
Franjo, hvala Vam na odvojenom vremenu i ugodnom razgovoru! Nadamo se ponovnom susretu opet za par mjeseci, a u kvalitetu Vašeg novog remek djela ne sumnjamo i veselimo se Vašim budućim pričama kroz note.

Hvala vama i naravno da se vidimo.

Moja reakcija na članak je...
+1
7
+1
1
+1
2
+1
5
+1
0
+1
1
+1
0