ILIJINO BRDO – više od derneka, koride, šatora i janjetine

Crveni lak se prolio po bijelim vanjskim pločicama. Mirisale su mamine crvene ruže u ciglastim saksijama.

Odrasle žene u mojoj obitelji su se spremale za Ilijino brdo.

Ja sam nervozno čekala, kada ce doći tih 18 poslijepodne i osjećala strah da će neke djevojčice i dječaci pokupavati sve balone.

Ja želim velikog rozog konja. Ako nema, može i pokemon. Daj sta daš. Na radiju obavezno svira Dalmatino i netko se ženi. Svadbene su želje gotovo svaki dan. Lijepo su me sredili moji roditelji u ranim tridesetim. Uskladili su mi boje majice i šorca jer su rane 2000-te i odjeća za djecu je ljepša. U našem zaselku je puno ljudi koji su došli na godišnji, pa se sramim sama prošetati do dućana. A poslali su me po cigarete, Marlboro ili ti ga Maribor kako sam ih ja zvala. Teta Nada je kužila sto želim. Mama mi je rekla da ce tako prije doći 6 poslijepodne i da se slučajno ne zaprljam. Ilijino brdo čekam već par tjedana, svaki dan pitam koliko još dana do njega.

To je livada na kojoj naprave dernek. Nema pravog parkinga, nego gdje staneš. U zraku mirišu ćevapi u lepinjam i pivo u plastičnim čašama. Sve je puno šatora u kojima ljudi jedu janjetinu, neki prstima, a stranci priborom.



To su oni koji su tu cijeli dan, došli su zbog koride. Moje korida ne zanima, došli su da malo prošetaju i kupe nam balone.

Jedan košta 20 KM, a nas je četvero.

Osim balona, neki Romi uvjeravaju moje roditelje da kupe noževe. Oni imaju i igračke, što mi se baš sviđa. Na kraju umjesto noževa su prodali igračke, puno igrački, koje će se slomiti kroz idućih par dana, kao i sve kod nas.

Ja sam velika i želim laser. Svijetlit cu bratu u oči, a on ce me gađati mecima koji bole. Moji će mu govoriti da može gađati tuđe pse ili drvo, nikako sestre. Njega je teško uvjeriti.

U jednoj ruci držim rozi balon u obliku konja, a u drugoj jedem sladoled. Laser sam ostavila u maminu torbu. Odlazimo na dječiji ringišpil, i vrtimo se po dvadesetak minuta. Dozivamo roditelje svako malo, kako bi se uvjerili da nas stvarno gledaju.

Sada želimo ćevape iako nismo gladni, i puno cole. Popili smo ju prije nego što su ćevapi bili gotovi. Tata nas je prekorio i rekao da nismo na natjecanju žeđi.

Sretni jer smo dobili sve po što smo došli, krenuli smo doma. “Zapalit ću pola grada, odeš li od mene sada”, pjevamo na zadnjim sičevima dok idemo doma. To je netko nekome naručio na svadbi.

Sretna smo i vesela djeca. Za par tjedana opet ćemo dobiti balone u gradu. Pitam mamu kada ce Gospojina, i onda množim i zbrajam dane.

Čim sam izašla iz auta, balon je odletio i zaglavio u orašku, moj tata, moj heroj ga je metlom dobavio.

Do neba zahvalna grlim ga i ljubim. No sutra, čim tata ode na posao, on će mi negdje odletit, a mama ga neće moći spasiti.

Ilijino brdo je puno vise od derneka.

To je djetinjstvo svakog posuškog djeteta.

To su sjećanja, emocije i uspomene na bezbrižne dane.

To je žega i mnoštvo ljudi koje taj dan sretneš na nekoj livadi koja se taj dan pretvori u čaroliju za svu djecu.

To su ringišpil i autići koje želiš voziti.

Teško je to objasniti ljudima koji nisu dolje rođeni i nisu proveli ljeta u posuškim ulicama.

No Ilijino brdo je puno vise od koride, šatora, janjetine, i svih sportskih aktivnosti koji se taj dan događaju.

Voljela bih kada bi mogla bolje dočarati koliko taj dan znači tebi kada si dijete i koliko ti to nedostaje kada odrasteš i odeš.

U svim drugim gradovima danas je običan dan.

No u našem gradu danas je jedan od najposobniji dana ovo ljeto.

Neke ce ručice držati balone i moliti mamu za jos jedan ringišpil.

Mama, pusti ih. Taj jedan krug će sutra kada tvoje dijete odraste, biti uspomena koje će se on tako rado sjećati.

Autor: Josipa Milas
Moja reakcija na članak je...
+1
1
+1
6
+1
1
+1
1
+1
0
+1
0
+1
0
Prethodni članakZašto je vitamin C važan za našu kožu?
Sljedeći članak“Tko će brisat suze moje, sad kad ode mili sine?”
Zašto Hercegovka.hr? – pa zato što sam ja i Hercegovka i Hrvatica. Nema svatko tu čast, imati dvije zemlje, a opet težiti za samo jednom. Portal će biti malo drugačiji od ostalih. Pratit ćemo sve vijesti, ali uvijek sa dozom našeg prkosa i inata. Nećemo se plašiti podržati ni desne, ni lijeve, a ni centar. Slušati ćemo Vas, čitatelje, a ne krojače naših sudbina. Krojač uzima mjere, ali mi odlučujemo gdje će na kraju rezati. Nećemo nikada odstupati od naše povijesti i običaja. Kao što rekoh već prije, biti Hercegovac ili Hercegovka je stil života. Tako će i ovaj portal donijeti neki novi stil. Naše je da se potrudimo, a Vaše da nam kažete jesmo li na dobrom putu.