Nakon što je 1991. godine osnovana Zajednica kao odgovor na sve ratne i političke prilike u Bosni i Hercegovini, na današnji dan 1993. godine Herceg Bosna prerasta u Republiku. I za nju smo svi vezani, makar tvrdili kako nas se stvari iz prošlosti ne tiču.
Kada vam ono što je vaše, pošteno i pravično, nazivaju zločinačkim, kada ljude koji su samo branili svoj dom, narod i zemlju nazivaju zločincima, kada vam brane isticanje zastave, sami spomen imena, a sve to praćeno političkom diskriminacijom, javlja se privrženost, ponos i prkos. Javlja se ljubav. Ona koja se brani svim raspoloživim sredstvima.
Ljubav koja je jača od njihovih zabrana.
Ljubav koja diše u ime poginulih branitelja, diše u ime naših ubijenih ljudi.
Diše u ime naših generala.
Znate za Mladenku. Znate i za Augustinu, Velimira, Milana, Sanju, Dragana, Draženka, Sanju i Borisa. To su djeca koja će zauvijek živjeti u imenu Herceg Bosne.
Svaka žrtva skončala u zločinima čiji se izvršitelji i odgovorni bezbrižno šeću ulicama ili sjede u državnim foteljama, uvijek će biti spominjana kroz ime Herceg Bosne.
Suze svake majke, supruge i sestre natapale su stijeg koji se krvlju branio. I spomen na njih uklesan je u ime Herceg Bosne.
I svaka politička nepravda prelomljena preko leđa Hrvata razlog je zašto trebamo čvrsto stati uz ideju Herceg Bosne.
Sjetite se Samouprave, Hercegovačke banke.
Svakog preglasavanja, srednjoškolaca u diplomaciji.
Komšića i podobnih Hrvata.
I Alijanse i Platforme bez onih koje smo birali.
I svih visokih predstavnika, njihovih amandmana i njihovih ovlasti, zbog kojih se ova država ne može zvati državom.
Ona je prihvaćala različite, ona je pomagala drugima, ona se branila i čvrsto stajala uz svoj narod. Ona je bila sve ono što Bosna i Hercegovina nikad neće biti.
Sretan ti rođendan, najdraža!
Autor: Daria Buljan
