Bosno, maćeho, sretan ti Dan (ne)zavisnosti

Jedino što imam je san o državi.

Sanjala sam noćas sebe kako na šalteru jedne državne institucije uspijevam dobiti papir po koji sam došla i kako taj isti papir ne moram dodatno kopirati, a kopiju ovjeravati. Sanjala sam, u tom snu, da do institucije idem pješice, popločanim nogostupom, i da su auti uredno parkirani na parkingu. Da ne zaobilazim kamione po gradskoj uličici, da ne upadam u šahtove.

Sanjala sam noćas i da sam na svoj termin kod liječnika ušla na vrijeme, da mi nije trebalo odobrenje za liječenje u Sarajevu. Da živim u državi u kojoj je Država zakon iznad Kantona, i da mi ne treba uvjerenje iz CIPS-a kad naručim cheeseburger u McDonald’su.

Sanjala sam da premijer Federacije zna sklopiti smislenu rečenicu i da umije dati izjavu za medije. Da se ne saplete stavljajući šal (čitaj masku).

Da se izbori održavaju po uređenim pravilima, da se listići ne uništavaju, da se promatrači ne potkupljuju, a glasovi misteriozno ne gube…

Sanjala sam noćas da je Augustina živa, da s Velimirom dogovara roštilj za danas. Da svoju djecu krsti pred počinak, da svoje roditelje ljubi na čelo. Sanjala sam…

Da se na more vozim autoputom, da govorim sama sebi ‘ok, akcize, ipak, imaju smisla’…

Sanjala sam poticaje za mlade, porezne olakšice za samozapošljavanje i programe povećanja nataliteta. Sanjala sam bolje kreditne stope i standard plaće o kojem slušamo na Dnevniku.

Sanjala sam…

Besplatne vrtiće i porodiljni dopust. Obvezno obrazovanje i legalne natječaje. Ambasadore s diplomom i časne Hrvate. Sanjala sam funkcionalno pravosuđe i kriminalce iza rešetaka, umjesto na ekranima.

Sanjala sam kosti Hrvata iz Bugojna kako traže jedna drugu, kako traže svoje počivalište…

Bosna je teška k’o život, al’ se voli, čula sam danas. Bosna je zubata, ali nema je na Svijetu, čula sam. Bosna je maćeha, a mi smo neželjena i naslijeđena djeca. Bosna je vuk, a mi jaganjci. Bosna je tuga, a sreće ni na vidiku. Bosna…

Bosna je nedjeljiva i jaka. Velika i suverena. Nezavisna i nedodirljiva. Nekorumpirana, brižna i organizirana. Bošnjak iz Sarajeva jednako vrijedi kao Hrvat iz Orašja, kao i Srbin sa Pala, Bosno, maćeho, do kad da se lažemo?

Do kad da budemo igralište stranih ambasadora i predstava za Vanjske predstavnike?

Do kad da na institucije naopako postavljamo zastavu koja to nije, pjevajući pod njom himnu koju nemamo?

Bosno, maćeho, nisi mi majka. Nije tvoj dan, jer takva – ti nisi.

Jedino što imam je san o državi.

Jurija Milović / Hercegovka.hr

Moja reakcija na članak je...
+1
4
+1
0
+1
1
+1
0
+1
0
+1
0
+1
1