Gabrijela Dugandžić: U kavezu tuđeg mišljenja

“Radite ono što vas ispunjava, pa makar vas okolina smatrala čudacima.”

Ovaj tekst posvećujem svim mladim ljudima kako bih dokazala kako je ono što stvarno želiš jedino ispravno i kako to uz trud, upornost i ustrajnost možeš ostvariti iako te okolina uporno pokušava zarobiti u kavez svog mišljenja!
Moram priznati da smo mi ljudi, pogotovo mladi, tako zarobljeni. Zarobljeni u kavezu.
Kavezu tuđeg mišljenja. Toliko se bespotrebno zamaramo s onim što će tko reći. Kada ćemo napokon početi živjeti onako kako mi želimo? Sa svojim pravilima i sa svojim uvjerenjima.

Radite ono što vas ispunjava, pa makar vas okolina smatrala čudacima. Ako se vi tako dobro osjećate, onda nije nimalo čudno, nego je ispravno! Zapamtite da pojam „ispravno“ nema neku svoju definiciju, ispravno je ono što ti kaže srce! Nemojte dopustiti da vas ljudi lako slome i unište. A tek nemojte dopustiti da vam postave svoja pravila i uvjere vas da su njihova uvjerenja i shvaćanja točnija od vaših. Ne dopustite da vam sruše snove i da vas sputavaju u onome što želite. Ovu kratku priču, napisala sam negdje pred kraj srednjoškolskog obrazovanja:

„Njeni koraci su mali. Ostavljaju dječji trag u pijesku. I spori su i dugi i nepravilni. Jedan je
dublje u pijesku, jedan vodi više udesno. Prvi znači oklijevanje, drugi želju za povratkom. Jer ona polazi u nepoznato. Nosi pregršt snova u pretincu školske torbe. Velika zgrado i glasovi u njoj! Molim vas, ne budite nemilosrdni prema njoj! Tako bih započela priču o jednoj maloj plavokosoj sanjalici. Kao djevojčica, bila je tiha i povučena. Bojala se koraka u nepoznato, pa je tako polazak u školu bio ogroman izazov za nju. No, već od malih nogu, sanjala je o tome kako će jednoga dana biti učiteljica. Često bi uronivši u svijet mašte, svoju sobu pretvorila u učionicu. Baš oduvijek se zamišljala u toj ulozi. Njene igračke, bile su olovke, bilježnice i knjige. A koliko je tek bila sretna kada su joj za osmi rođendan poklonili ploču za pisanje!
Vrijeme neprestano teče… Plavokosa djevojčica, brzo je odrasla. Njene želje i snovi, nisu se mijenjali. Bila je uporna i ustrajna. Čvrsto je stajala iza svojih snova i uvijek bi pronašla
dovoljno dobar argument kada bi ju pokušali odgovoriti od toga. Znala je da treba slijediti samo svoje srce jer će joj ono pokazati pravi put.“

I pokazalo je… Svi koji me malo bolje poznaju, znaju da je razredna nastava oduvijek bila moj prvi izbor i moja prva ljubav. Vrijeme stvarno leti i tek sada sam toga nekako svjesna.
Plavokosa djevojčica iz kratke priče, danas je studentica treće godine razredne nastave i
voditeljica TV emisije pod nazivom „Vesela školica“.

Posebno mi je drago da tu djevojčicu u sebi nisam razočarala i da sam joj ispunila snove. Zapravo, još ispunjavam…
A sada, kratak osvrt na učiteljski poziv. Kažem “poziv”, jer biti učitelj je poziv, a ne zanimanje.
Poziv koji traži poseban profil osobe jer se radi s najosjetljivijom populacijom- djecom.
Nismo svjesni koliko je to teško zvanje i ruku na srce, jako malo cijenjeno danas. A to
definitivno ne bi trebalo biti tako! Učitelji su oni koji izvode generacije djece na njihov
životni put, uz roditelje, naravno. Činjenica je da su učitelji poslije roditelja glavni uzori.
Koliko god to bila privilegija, toliko je i velika odgovornost. Zato se u ovome zvanju, greške
skupo plaćaju! Mnogi ljudi su me pokušavali odgovoriti od mojih snova koristeći argument
kako je plaća prosvjetnog djelatnika niska i kako je velik broj učiteljica danas, a posla nigdje.



Da, u neku ruku, istina je. Plaće prosvjetnih djelatnika su izuzetno male i zaslužuju puno više, no motivacijska crta koja vodi sve prosvjetne djelatnike bez obzira na niska primanja jest ljubav prema djeci i ljubav prema svome zvanju. Na kraju krajeva, to je bitno! Tek onda kada nešto voliš i želiš, možeš i ostvariti!

Želim uživati u onome što radim. Želim živjeti punim plućima. Želim ostvariti svoje snove.
Ono što moje srce želi, a ne što će mi drugi nametnuti. Nastojim ići pravim putem kojim me vodi srce i uživati u onome što radim jer ako je suprotno, onda to baš i nema nekog velikog smisla. Trudit ću se ostvariti većinu svojih snova jer ako nešto sigurno imam, to je onda upornost.
Zapamtite, uvijek trebamo trčati za svojim zvijezdama jer život je kratak!

Gabrijela Dugandžić/Hercegovka.hr

Moja reakcija na članak je...
+1
4
+1
11
+1
0
+1
0
+1
1
+1
1
+1
0