Jurija Milović: “Niti je Valentinovo dan ljubavi, niti je svaka ljubav proslavljena Valentinovom – lažna.”

Osjećamo se pozvani na Valentinovo govoriti o ljubavi, o komercijalizaciji iste i velikim životnim filozofijama suštine međuljudskih odnosa.

A tko sam to ja da govorim o ljubavi, sve dok mogu govoriti samo iz svoje perspektive?
Skovana u nemiru i kaosu, tek svladavam osnove ljubavi, kao takve.
Cigani, svirači koji ispod prozora pjevaju pjesmu najbližu mom imenu – nisu imali nikakve veze s ljubavlju. Nije ni preveliko prstenje, niti razbijeno staklo po parketu, niti ožiljak od svetog kamenja na čelu.

Dođe iskustvo maskirano u ljubav i nauči te da pojma o ljubavi nemaš. I onda učiš, ispočetka.
Ljubav je jednostavna, poput baklave na kišni dan.
Ljubav je lijepa. Mirna i spokojna. Stabilna.
A život? Događa se prebrzo i često kao da se događa nekom drugom. U kaosu mreže obveza; onih neizbježnih i onih na kroničnoj odgodi, ljubav je oaza i utočište.

d

O tom rijetko čitam, vjerojatno zato što se o tom jako malo piše. Bavimo se krhotinama nečega što smo u jednom trenutku smatrali ljubavlju. Bavimo se posljedicama rana koje su nam nanešene i onim što smo, time oblikovani, postali.
No, i ljubav i život se dogode. Valja ne biti na speed-u i trijezno se suočiti sa svim životnim dramama i melodramama.
Mir nije inspirativan za velike riječi niti komplicirane složene rečenice ljigave od epiteta, nije.

O ljubavi se, zato, jako malo piše.
Ima jedna mala kućica s jednom praznom garažom i šupljom ogradom. Kućica, od sunca zaštićena lozom, od jutra – dekicom. U toj maloj kućici, na malenom brdu je mir, je ljubav. Ona o kojoj se ne piše; stabilna, strpljiva, milostiva. Ta se ljubav slavi kad se u januaru zatekne sunčan dan i kad se u oktobru uzaludno grabi lišće iz bašte. Milostiva i dobrostiva, ta se ljubav zove – Obitelj.

Postojalo je Valentinovo i prije oaze, i prije Obitelji. Svaka baršunasta latica, što ju poznajem od ranije, bila je ništa drugo do lekcija. Svaka od njih, u isto vrijeme pregolema jer, posadila je put cvijeću kojeg sada zalijevam, ljubavi koju dišem, obitelji koju živim.
Nije Valentinovo dan ljubavi, niti je svaka ljubav – lažna.
Ljubav je mir. Ljubav je sloboda. Ljubav je toplo mlijeko na štednjaku, kasno u noć. Ljubav je dekica s prozorčićem za stopala, ljubav je pola bojlera tople vode, jer dvoje nas je. Ljubav je sve, u svemu i za svagda.
A Valentinovo?
Pa, što Valentinovo ima s tim?

Moja reakcija na članak je...
+1
4
+1
0
+1
0
+1
0
+1
2
+1
1
+1
0