Koliko god sam bila stabilna, stepenica o koju sam se podapela počela mi je rušiti svijet

dasa

Prošla godina bila mi je najbolja i najgora koju pamtim. Ovo nije još jedan tekst o koroni, jer pored svih zbivanja, Covid-19 bio mi je najmanji problem.

Bilo kako bilo, početak prošle godine želim zaboraviti, kao i sve vezano za prošlu godinu i događaje u njoj. Želim je izbrisati potpuno, kao da se nije nikada dogodila. Ne želim je pamtiti.

Kada problem pokuca na vrata obično se zatrpam obavezama, ubijem svaku mogućnost da se prepustim sama sebi i razmišljanju jer to može biti jako loše.

Imala sam dva plana, učiti i raditi.

Nešto što bi nekoga možda psihički poljuljalo, pretvorila sam u najbolji mogući plan – pretvaranje kako se ništa nije dogodilo i posvećivanje sebi i svojim planovima.

Bio je jedan od razloga zašto sam prestala pisati. To mi je ubilo inspiraciju za napisati makar jednu dobru rečenicu koja ima nekog smisla jer nisam dopuštala sebi da se preispitujem niti da razmišljam o istom.

Plan mi je odlično funkcionirao. Gomilala  sam u sebi emocije i nisam dopuštala da isplove. Na svaki znak rastrojstva čvršće sam stezala knjigu u rukama i brže pamtila definicije za ispite. Položila sam sve ispite bez problema osim jednoga koji je trebao biti najjednostavniji, a polaganje istoga pretvorilo se u noćnu moru. Nije bilo u pitanju neznanje, nego isfrustrirana, nadrndana profesorica koja svoje komplekse liječi na studentima  uz pitanja “Znate li vi tko sam ja?” i “Kako se samo usuđujete proturječiti mi?”.

Ako sam u pravu, ne zanima me tko je tko ni na kojoj je poziciji. Mrzim osobe koje pokazuju svoju moć iživljavajući se na nekome tko apsolutno ništa loše nije uradio, ali je postavio pitanje kada je vidio nelogičnost u sustavu. Tada padnete ispit nakon što ste sve točno odgovorili, jer, može joj se – dakako!

Rečenica, “Kolegice, niste položili!”, zapravo je bila, “Sada ćeš vidjeti tko sam ja i kome si se zamjerila!” – iako se nije izgovorilo, lako se čitalo iza njenog osmijeha nadmoći nad nemoćnim.

Bog me dragi samo spriječio da umuknem i ne napravim urnebes, a očito je i posao koji radim naučio me strpljenju, a država u kojoj sam odrasla ono kako je pravdu nemoguće istjerati na vidjelo jer negativac uvijek pobjeđuje. Koliko sam suza tada isplakala zbog nepravde, koliko me želudac bolio, povraćala sam od muke i koliko me to psihički slomilo na komadiće, samo ja znam.

Htjela sam odustati.

Počela sam polako “tonuti” i puštati na površinu sve što se mjesecima gomilalo ispod kože, po pitanju svega.

Tamo negdje u duši sve što se ugnjezdilo, poletilo je vani.

Koliko god sam bila stabilna, stepenica o koju sam se podapela počela mi je rušiti svijet.

Koliko god mi je nekada teško u životu ne volim nikoga moliti za pomoć. Uvijek biram da sama svojom upornošću postignem sve što isplaniram jer znam da mogu.

Možda mi treba više vremena za ostvariti određene planove, ali užitak na kraju je neprocjenjiv.

“Nećeš opet odustati!” – počela sam samoj sebi ponavljati i uvjeravati se kako mogu sve.

I nisam odustala. Jednom jesam, zbog slične nepravde, ali ovaj put sam pobijedila samo jer sam bila strpljiva. Da taj dan nisam obuzdala bijes koji se u meni stvorio, ostala bih poražena. Sigurna sam da bih, jer nemam vojsku “moćnika” iza svojih leđa. Imam samo sebe i svoju snagu koja ne bi bila dovoljna u borbi s vjetrenjačama.

Kako starim to me više popušta tvrdoglavost, što je dobro jer mi manje štete životne situacije pred kojima se nađem.

Sada, ako mi nešto ne ide po planu, prihvatim to. Ne idem “glavom kroz zid”, a iskreno nemam volje za istjerivanjem pravde, ne jer je spora, nego što nikada ne dođe.

Pouka koju sam izvukla iz cijele prošle godine donijela mi je mir i sreću. Pouka cijele priče je kako trebam biti sretna, a biti sretna samo po sebi zahtjevalo je udaljavanje od svega što mi stvara nemir, što nije iskreno, što me ne poštuje, što loše utječe na moje osjećaje i buduće planove.

Srećom, popis nije bio dugačak.

Sve to je sada već iza mene, a osmijeh na licu mi je širi, mir u duši veći, a san čvršći.

Moja reakcija na članak je...
+1
2
+1
2
+1
1
+1
0
+1
2
+1
1
+1
1