Marija Pinjuh: “Imam andole, ali nemam oslonac i stijenu da ih zgnječe između dvije kašičice.”

Život – onaj treptaj oka u moru očiju ili jedan mah ptičjeg krila u jatu ptica kada sele na jug.  Samo jedan, da sve stane. 

Ono najjače u tvom životu, tvoj oslonac i stijena. Kad oslonac popusti i stijena puca, prvo se rasklima pa se kao staklo raspe u milijune komadića.
Pa ti skupljaš i spreman si lijepiti te komadiće. Neka, ima ljepila.
Džaba ti i ljepilo kad oslonca nema.
I tako skupiš taj život, taj treptaj oka od osamdeset godina. Skupiš ga do posljednjeg komadića i kriješ, čuvaš, provjeravaš je li još tu. Siliš sebe da se sjećaš onog lijepog, ali jača uvijek budu ona bolna pitanja, pa prebireš po ladicama u glavi, u kartotekama sjećanja, samo jedno. Samo jedno, da vas nađeš sa zajedničkim osmijesima. S onim zagrljajem i milovanjem ruke.
Nitko nema toplije i nježnije ruke od tvog oslonca i stijene.
Pa se sjetiš neprospavanih noći dok si bio malen, imaš temperaturu, a andol sve liječi.
Ona mala bijela, gorka i okrugla tableta, moraš je popit, ali neće niz grlo. Onda se oslonac i stijena skupe u kuhinji da ti zgnječe taj andol između dvije kašičice, pa ga malo zašećere i kapnu par kapi vode. Jer moraš popit andol. Andol liječi sve.
“Ajde reci aaaaaaa, to je treptaj oka i gotovo! Evo i šećera smo ti stavili, nije ti gorko.”
“Joj, fuj, popila sam!”
“Eto, sad si na konju! Poslije malo juhe i zdrava si kao boca!”
Andol je sve! 
Pa pitaš, “A, šta su one zvijezde na nebu?”
Kaže mi stijena kad sam bila mala, “Zar misliš da si ti samo jedna u svemiru? Svaka ta zvijezda je svjetlo u jednom prozoru dječje sobe.”
A ja gledam i divim se, “Vidi šta nas je! Bezbroj!”.
Evo, imam andola za sve tjelesne boli što čovjek može osjetiti.
Imam andole, ali nemam oslonac i stijenu da ih zgnječe između dvije kašičice. Da ga ono po starinski zašećere i kapnu malo vode.
Ima li itko andol za nemoć?
Ima li itko andol za nadanje?
Znam da nema, ali evo pitam za svaki slučaj!
I stvarno, u treptaj oka stane svih osamdeset ljeta, zima, proljeća i jeseni. U jednom mahu ptičjeg krila stanu svi životi rasuti od popucale stijene.
I nema više, “Kako si, šta je bilo u školi?”.
Nema onog drčnog, “Ma šta će bit!?”
Klupe i stolice.
Kontaš ti faca!
I samo da ti ugode, svaki put ti se nasmiju na tu glupu foru, a ti sretan.
To ti je ljubav, ona najveća, najčišća, najsvetija i najljepša moguća!
Kad ti ruke u mozgu prebiru stranice da nađu one riječi utjehe, protiv nemoći, one čarobne, one, “Ne boj se!”.
Dođeš do ladice, ali nema ključa, onda ide onaj jezivi zvuk  škripanja krede po ploči i vilice po tanjuru, kad noktima po zidu grebeš. Onaj bol kad te iverica ispod nokta ubode, onaj strašni škrgut zubi.
Ona temperatura što se ne da andolom spustiti.
Koliko toga može stati u treptaj oka? – Stane i život i smrt.
I sreća i zdravlje.
Čitava kartoteka uspomena, životnih letova i padova. Ljubavi i boli, osmjeha i suza. Sve to stane u taj treptaj oka.
Sve to i nestane u treptaju oka!
Život, ona hrpa sasutih komadića.
Čitav život stane u taj gorki andol koji se lako zgnječi između dvije kašičice, malo se zašećeri i rastopi sa par kapi vode.
Život je kao andol gorak, a šećer?
Ma kakav šećer, nestalo ga kad si shvatio da zvijezde na nebu nisu prozori, a da glupe fore nikad nisu ni bile smiješne.
Navikni se da je andol gorak, lakše će ti biti.
Moja reakcija na članak je...
+1
5
+1
3
+1
0
+1
1
+1
0
+1
0
+1
2
Prethodni članakValentina Vidović: Divlji konji – Kruge
Sljedeći članakSveta Faustina o molitivi
Zašto Hercegovka.hr? – pa zato što sam ja i Hercegovka i Hrvatica. Nema svatko tu čast, imati dvije zemlje, a opet težiti za samo jednom. Portal će biti malo drugačiji od ostalih. Pratit ćemo sve vijesti, ali uvijek sa dozom našeg prkosa i inata. Nećemo se plašiti podržati ni desne, ni lijeve, a ni centar. Slušati ćemo Vas, čitatelje, a ne krojače naših sudbina. Krojač uzima mjere, ali mi odlučujemo gdje će na kraju rezati. Nećemo nikada odstupati od naše povijesti i običaja. Kao što rekoh već prije, biti Hercegovac ili Hercegovka je stil života. Tako će i ovaj portal donijeti neki novi stil. Naše je da se potrudimo, a Vaše da nam kažete jesmo li na dobrom putu.