Rat vam boli i smrdi vam rat!

Ne želim umrijeti, ne želim oca gledati na fotografiji gdje mu blagi osmijeh prekriva crna traka u kutu. 

Ne želim zastavu složenu u kut umjesto tate. Ne želim umrijeti ni na koji način. Ja sam dijete!

Rekli su mi da me štite svi zakoni ovog svijeta!

Da me štite konvencije, dogovori, zakoni i udruge!
Da me štite mediji!
Da me štite parlamenti, premijeri, pravobranitelji i predsjednici!
Da me štite odrasli!
A je l’? Štite li vi mene?
Vi svi nabrojani?
Vi odrasli?
Štitite li mene i ostalu djecu?
Mama mi je obećala da nikada u životu neću čuti te zračne i opće opasnosti.
Kaže da je to njezin zavjet, jer su djeca najveće svetinje nakon Boga!
Mama mi je rekla da je rat loš.
Da rat boli, da rat smrdi, da je nebo uvijek mračno iako je dan.
Rat je glasan i strašan, a najstrašniji je kad je tišina.
Rat je mrak i bol.
Rat je glad i hladnoća.
U ratu se naježiš od zime iako je ljeto.
Rat je vatra i zgarišta.
Rat su plitki grobovi i nakrivljeni križevi.
Vidjela sam na televiziji da je rat i krv. Da je rat smrt, da i djeca umiru. I tate plaču kad je rat, a ne plaču kad ih osa ubode.
Zar rat može tako bolit da i tate plaču?
Rat je slomljen beton i razbijeno staklo.
Rat su uništena dječija igrališta.
U ratu vas ubija metak, a može vas ubiti i kamen, i drvo, i staklo, i željezo, može vas ubiti i dječija igračka.
Ubije vas glad, ubije vas infekcija, ubije vas vrućina i hladnoća.
Rat sve pretvara u oružje.
Zašto ja sve znam o ratu, a dijete sam?
Zato što mi je mama sve pričala, pričala mi je o ratu da bih ja znala cijeniti mir!
Znate li da je meni 10 godina?
Kad kod nas isprobavaju zračnu i opću opasnost mama tada pojača glazbu. Nikad vam ja to nisam čula, oni kažu trajat će minutu, a moja vam mama tada pojača glazbu na 10 minuta. Kaže ona, za svaki slučaj.
Ona vam se toga naslušala, i noći i dane je provodila u skloništu.
Znala je i da joj je tata u ratu. Ni mama nije bila s njom.
Nije znala hoće li se vratit.
Nije vam ona imala sretno djetinjstvo, a izgleda da ga neću imati ni ja.



Jer vi, koji me morate štititi po zakonima koje ste vi napisali i potpisali me ne štitite.
Ne želim umrijeti, ne želim da moji roditelji umru, ne želim biti izbjeglica. Mama mi je i o tome pričala. Nekako je tužna, danas je veliki helikopter letio iznad naše kuće. Meni je bio fora, a mama?
Mama se prepala, jer ona vam se boji i helikoptera. Vidjela ih je jako puno kad je bila dijete.
Moja mama je bila dijete rata, vidjela ga je, doživjela, preživjela.
Kaže da je to nešto najgore i najstrašnije što se u životu može dogoditi.
Rat vam je zao, a ja sam dijete.
Ne želim biti dijete bez djetinjstva.
Moji roditelji nisu imali djetinjstvo radi rata. Nisu ni njihovi roditelji, a ni roditelji njihovih roditelja.
Jel’ vama to čudno?
Jel’ ovo jedina tradicija koja se kod nas nastavlja?
Jel’ kod nas moguća samo tradicija smrti i ratovanja?
Ja sam dijete! Zaštitite me!
Dužni ste mi to!
Obećajte mi samo da rata neće biti!
I vi koji o ratu ništa ne znate, ne dozivajte ga! Nije on u životu kao na mobitelu. Mama kaže da ga ne možeš isključit ni smanjit kad si umoran.
On je glasan i stvaran.
Rat vam boli i smrdi vam rat!
Marija Pinjuh/Hercegovka.hr
Moja reakcija na članak je...
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0
+1
8