Marija Pinjuh: “Ubijeni, a nazivaju ih nestalima:”

Međunarodni dan nestalih osoba. Znate, to vam je onaj jedan od 365 dana u godini kad se kao sjećamo onih koji su nestali. Ta riječ “nestali” me jako nervira. Nisu oni novac na računu da nestanu, ili lokva koja ishlapi nakon kiše. Oni su ljudi, oni su nečiji životi, bolna jutra i teške noći. Nečujne tuge i rođendanske želje koje se zažele u sebi jer ako se kažu na glas neće se ispuniti.

Oni su vam i ubijeni čija tijela su zlikovci sakrili negdje u utrobi zemlje. Oni su malena Mladenka Zadro iz Grabovice, znate ona djevojčica koja će zauvijek imati četiri godine. Nju su ubili i bacili u hladnu Neretvu jer u Grabovici nema toliko dubokog groba da sakrije taj zločin. Oni su vam general Šantić i muškarci iz Bugojna. Oni muškarci čijim se tijelima odgovorni igraju godinama. Oni muškarci čije se obitelji muče godinu dana kopkanjem po Rostovu polju. Njihove su kosti teške, toliko teške uklesanom patnjom da je neke od njih zemlja Bugojna sama iznjedrila na površinu. Toliko su teški ti zločini da zemlja šutit ne može.

Zamislite koliko je jaka želja tih obitelji da ih pronađu.

Zamislite te Božiće i mature bez očeva. Vjenčanja i obiteljske radosti bez njih. Zamislite te rupe u srcima njihovih najbližih koje ništa osim istine ne može popuniti. 

Istina, tako jednostavna riječ! Tako skupa, nedokučiva! Cijenjena! Istina!

Recite vi koji znate, gdje je Mladenka? Recite radi njezine braće, radi njih dvojice koji su jedini preživjeli i koji nisu “nestali” u Grabovici! Zar to dijete, to maleno tijelo nije zaslužilo dostojanstven pokop? Da joj braća barem cvijet na grob mogu donijeti?

Jučer, dok je kiša padala po praznoj i ubijenoj Grabovici, a njezine kapi udarale u Neretvu poput suza jedna je ruža otišla nizvodno. Otišla je za njih sedamnaest. Otišla je ploveći  površinom tražiti istinu.

Jedna ruža, a njih sedamnaest.

Danas je međunarodni dan nestalih osoba, danas će se oni koji znaju gdje je Mladenka, gdje su muškarci iz Bugojna i general Šantić busati u prsa i pričati kako se istina mora saznati!

Istina, ta skupa, a jeftina riječ!

Riječ koju prostituiraju oni koji su na čelnim mjestima!

Zamislite, ima nekoliko pojedinaca osuđenih za ubojstva 33 osobe iz Grabovice, a za tijelima njih 17 se traga, vode se kao nestali. To vam nije bio izolirani incident, to je dobro organizirani ratni zločin kojem se nije sudilo kao takvom.

Jer podsjetimo se, ratni zločini nad Hrvatima su tretirani kao ubojstva, nisu tretirani kao ratni zločini.

A ja dok pišem ovo već u sebi čujem komentare, fašistkinja, šovinistkinja, ustašica, uzepeovka…

Neka, vrijedi ova istina svake vaše uvrede!

Neretva je hladna i duboka, a zemlja tvrda i puna kostiju naše djece očeva i majki.

Nekada, jednoga dana, istina neće imati cijenu.

Nekada, jednoga dana, netko će odnijeti cvijet na grob Mladenke Zadre. Ali nikada nećemo prestati tražiti istinu.

Previše Božića čuvamo prazna mjesta za stolovima, a svijećica na tortama je sve više.

Predugo ste naše želje i misli.

Predugo vam kosti kriju.

Premalo je nas, a previše Vas čija imena tražimo da Vam se za duše pomolimo.

Ima vas od Mostara do Prijedora, Gruda i Bugojna, Viteza i Sarajeva.

Počivajte u miru, Vi nestali.

Vas 494 po dostupnoj dokumentaciji, a znamo da Vas je više. Puno više.

Vi mučeni i ubijeni, zlostavljani i strijeljani. Počivajte u miru Vi čija su ubojstva toliko teška da su Vam tijela morali sakriti da se istina ne sazna.

Marija Pinjuh/Hercegovka.hr

Moja reakcija na članak je...
+1
1
+1
2
+1
0
+1
0
+1
0
+1
1
+1
1