Znaš tata, kada bih ti mogla pokloniti nešto veliko…

“Znaš tata, kada bih ti mogla pokloniti nešto veliko, poklonila bih ti mogućnost da vidiš sebe mojim očima…”

Prije nekoliko dana kroz dopisivanje opisujem tatinu tvrdoglavost i govorim: “On kada odluči nešto, ne može ga nitko natjerati da se predomisli. Ako promijeni mišljenje, bit će isključivo jer je on tako odlučio da je najbolje.”, a onda smijeh, kada sam shvatila da sam opisujući njega opisala i sebe.

Jedino što ga pokoleba u odlukama je unuka. Toliku ljubav nisam vidjela ni u filmovima.

Ako krenem prema tati to je ljubomorni pogled i suze veličine klikera, jer ne može to biti moj tata kada je to njen dedo.

Tata se cijeli raznježi, ako je slučajno bio nervozan, čim je ugleda svi problemi nestanu u trenu. Uvijek u šali znam reći kako takav nije nikada bio s nama, ali onda je jedna mudra žena objasnila kako se vlastitoj djeci ne može posvetiti pažnja onoliko koliko može unucima, jer dok djeca odrastaju roditelji rade. Naši roditelji sve ono što su propustili da rade sa nama, nadoknade s unucima. I zaista, ima smisla.

Ovo je fotografija od jutros. Prva je čestitala dedi rođendan i donijela mu tortu koju je kasnije oblikovala prstima, jer joj dedo sve dopušta.

Postoje situacije koje se došuljaju kada je čovjek najsretniji, pokucaju na vrata u obliku papira nagovješćujući  u startu da će nam promijeniti živote, ali zato postoje osobe koje nisu s nama krvno vezane ali su ravnopravne s obitelji i uvijek prisutne, posebno onda kada je teško.

Postoje pozivi i poruke koje znače više nego što čovjek može zamisliti, posebno onda kada se vode borbe kroz bijele hodnike velike zgrade, četiri zida sobe i raznorazne instrumente. To je podrška uz koju je sve lakše i zbog koje znaš da će, ma šta god bude, na kraju biti dobro.

Što da kažem o tati, a da već ranije nisam ispričala? Ponosna sam na njega jer znam da je oduvijek bio i ostao veliki borac u životu. U svakoj situaciji u kojoj se našao prihvaćao ju je i iz nje izvlačio najbolje kao što će iz ove koja ga uskoro očekuje.

Postoji gromoglasni smijeh koji razbije najstrašnije tišine i zagrljaj prekrasnih ljudi tamo između straha i tuge koji te opet oživi kada kloneš… – na svakom takvom trenutku od srca Vam hvala!

Danas je bio dan osmijeha i zagrljaja iz daljine.

Dan torte i pričanja viceva.

Dan pozitive i vjere u bolje sutra.

Želim da ti od danas pa nadalje svaki dan bude takav. Znam da će biti, jer drugačije ne može. Vjerujem u tebe!

Sretan ti rođendan veliki čovječe!

Voli te tvoja jedina kćer.

Moja reakcija na članak je...
+1
66
+1
2
+1
0
+1
4
+1
0
+1
1
+1
0