Priča kaže da je Franz Kafka sreo djevojčicu u parku gdje je svakoga dana šetao…

Djevojčica je plakala.
Izgubila je lutku i bila je neutješna.

Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana.
S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.

“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim dogodovštinama.”

Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo sa djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama voljene lutke.

Djevojčici je to pružalo utjehu.

Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku.
Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj.

Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”

Mnogo godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki.

Sažetak tog pisma bi glasio:

‘SVE ŠTO VOLIŠ ĆEŠ JEDNOG DANA IZGUBITI, ALI NA KRAJU, LJUBAV ĆE SE VRATITI U NEKOM DRUGOM OBLIKU.’

Moja reakcija na članak je...
+1
4
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0