Josipa Milas: “Slagali su nas…”

Slagali su nas. Uporno nam govore da je život fora kada ga brzo živiš.

Kada mijenjaš partnere kao čarape, jer imaš kada biti samo s jednom osobom. Da je mladost bolja što smo luđi, otkačenij i blesaviji.

Da je auto bolji što je skuplji i brži, jer imaš kada voziti prosječan automobil i voziti sporo.Da je u redu poljubiti i spavati sa svakim zgodnim likom, likušom, jer Bože jednom cemo biti samo jednom/jednoj vjerni. A grijesi se skupljaju na naša leđa. I sve je teže nositi se sa vlastitom prošlošću.

Slagali su nas. Rekli su da imamo vremena sada ludovati, piti, probati sve redom. Da je sasvim normalno ući u kockarnicu i ostaviti plaću, pod parolom mladosti “Jednom se živi!” i tako to.

Da je sasvim normalno preživljavati sa sitnišem do kraja mjeseca, jer ostavili smo sve tamo u diskotekama i baš smo se extra proveli. Ustvari, ne sjećam se zbog alkohola.

Znam samo da me je mater dočekala budna, tko joj je kriv. A grijesi se kote kao zivotinje. Na zrcalu se ne možemo gledati. Ne ličimo više na sebe.

Vrijeme je proletilo, a ništa nismo napravili. Naše kolege iz razreda imaju poslove, partnere, život. Mi smo još na crnome.

Rekli su i da je ok probati bijelo, neki ljudi, iako negdje u sebi smo znali da nije u redu. Da će nas to ubiti. No oni su rekli da je sve to mladost, da valja probati i da se jednom živi.

Pitali su nas: “Što će nam reći starost?”.

I da je baš adrenalin kada ukradeš nešto pa bježiš od policije. Pričat će o tebi cijeli grad, samo mater će šutjeti i neće od srama poviriti glavom mjesecima.

Prijatelju. Nije to život. To je loš nastup na predstavi. To je bezvezna uloga, koju nitko neće upamtiti na kraju. To je ništa. Leglo za grijeh.

Crvenilo na jedinoj ženi koja te bezuvjetno voli do kraja njena zivota.

Život živiš kada se možeš svako jutro pogledati u zrcalo.

Svaku noć zaspati bez grižnje savjesti, snom pravednika.

Život živiš, kada roditelji neke djece prstom pokazuju na tebe i tvoje ponašanje i žele da njihova djeca budu sutra kao ti.

Lijepo može biti kada voziš po pravilima, bez da si ikome na cesti opasnost. Kada si dobar i siguran vozač.

Najljepše je ipak kada samo jednu djevojku voliš, i nemaš potrebu i želju da ijednu drugu poželiš.

Nešto najvrijednije je kada svojom gestom nekome pomogneš jer si dobio plaću i jer možeš. Zamisli uzmeš bakin racun za struju i jedan mjesec ju počastiš. Ne pitaš ju novac, nego ti njoj uplatiš račun.

Živiš život kada tvoja majka svaki vikend bez problema zaspe jer ima u tebe povjerenja.

Nisi ti kriv ništa. Nas su jednostavno slagali da je život kojeg žive naši roditelji predosadan i zaostao. A zapravo ono što oni žele je da se sutra ne možemo podnijeti, jer smo sve lijepo propustili zbog vanjskog modernog, lažnog sjaja, koji nije sjaj, nego prljavštvina.

Nakotilo se toliko laži, a sve nam je teže nosit se s tim. Što su nas učili kao djecu, da napravimo kada sami ne možemo i ne znamo dalje? Da pozovemo jedinog prijatelja koji je uvijek uz nas. Isusa. Njemu i veceras pružite sve breme sa svojih leđa. On zna kuda s njim. A osobama koje vas na ovom svijetu vole, pružite svoj dlan.

Moja reakcija na članak je...
+1
11
+1
0
+1
0
+1
1
+1
0
+1
1
+1
0