“Tvoje dijete pred pobačaj…” – pismo majci

Mama…još uvijek sam malen, al’ živ sam mama!

Gle, ne brojim dane al’ mogu čuti da nam srca isto kucaju. Svaki tvoj gib tijela osjetim i čak svaku tvoju tugu. Ovog’ trenutka posebno, zato te pokušavam ohrabriti.

Samo mi daj priliku, mama. Ako će ti biti lakše, zamisli me sa najljepšim očima onoga kojega si najviše voljela il’ s kojim si stvorila mene. Zamisli me plavog ili crnog, najmanje bitno, samo me zamisli kao dječaka il’ djevojčicu koji će te voljeti cijeli svoj život.

Hoćeš mi dati priliku, mama? Da l’ te imam pravo zamoliti glasom kojeg’ ne mozeš čuti al’ negdje u nutrini tebe odjekiva.

Mama, ja bih volio vidjeti kako izgledaš. Volio bih te uhvatiti rukama koje tek nastaju. Sada je tek vrijeme za njih. Mislim da su one stvorene za zagrljaje i za čuvanje, mama. Ja cu te njima grliti ako mi daš priliku. Pokušavam ti dati znak da sam tu, sa ovim što moje malo biće već posjeduje u tvojoj utrobi.

Kad osjetiš to “nešto”, mama, to sam ja!

Prevelik je tvoj strah koji je zamjenio ljubav u noći moga nastanka. Mama, ja nisam birao kada ću doći, jednostavno se dogodilo, zar ne? Da sam mogao, pričekao bi onaj dan kada ćeš ti biti spremna za mene i sama me poželjeti. Nisam ja požurio mama, vi ste ipak veći ljudi od mene. Pa, zar baš da ja budem kriv za ljubav? Oprosti mi, mama!

Molim te, samo mi daj priliku da ti pokažem koliko ti radosti nosi moje malo srce. Borio bi se unatoč svemu, da se cijeli razvijem u lijepo biće. Samo se nemoj brinuti mama. Ti si zasigurno snažna žena. Dopusti mi da mi se razviju ruke da se grlimo i noge da hodamo. Dopusti nam da se upoznamo, pa me onda ostavi, ako već nisam bio poželjen, mama. Nemoj me se odreći jer sam još malen i nesnažan. Nemoj mama! Ja sam tvoj i ti si moja. Trebao bi biti cijeli tvoj svijet, kao što si ti sada cijeli moj svijet i sav daleki svemir. Sve sto imam to si ti!



Pokušaj mi pokazati koliko se možemo jednoga dana grliti, bez suza, sretni kao sva željena djeca svijeta. Mama, možda si sada sama, ostavljena i povrijeđena al’ dopusti mi da ja narastem i da te štitim od tuge i bola. U kolijevci tvoje utrobe, zaštiti me pravom na moje rođenje, jer od ovoga trenutka, bit’ ću ti do vječnosti zahvalan.

Tvoje dijete pred pobačaj.

Autor: Nina Jakiša

Moja reakcija na članak je...
+1
0
+1
2
+1
0
+1
0
+1
1
+1
0
+1
1