Bosa, spoj na slijepo i BMW kockica

“Kaš se udavat?” – više puta čujem to pitanje na dan, nego Adele na Radio Ritam Mostar. Ajde, zvao me neki momak nedavno na kavu i ja pristala. Zadnji put kad sam imala spoj, još se Kolo sreće emitiralo na HRT-u.

Majka od uzbuđenja zovnula susjede na kavu, ove mu ispitale sve do devetog koljena. Pročačkale povijest bolesti svih članova uže i šire obitelji, na kraju otračale cijelu mjesnu zajednicu. Spremala se sedam dana, brat se počeo šprdat samnom po kući kaže: “Mogla si u Antalyu na pripreme”, da ga dočekaš spremna.

Uložila taj tjedan u sebe više nego ove stranke pred izbore. To frizura, nokti, šminka, koliko sam hodala po buticima onaj Pedometar na mobitelu mi se zakuco. Ajde konačno je došla i ta noć. Od nervoze nisam jela dva dana, čitav taj dan bolio stomak, popila dva Linexa za svaki slučaj. Sat vremena prije spoja skontala da mi je nestalo parfema, te trči u DM bez para, kofol oprobavala testere i otišla uz rečenicu:”Ma neću ništa nema onog mog.”.

Došlo 20 sati, stala ja ispred kuće, po belaju u nas u Kruševu nestalo rasvjete. I čekam ja tako princa, susjeda Mirjana s balkona, šalje puse srca, i govori “Prikrsti se i polako.”. I čekam ja tako u mraku kad čujem neki zvuk i iza okuke se nazire velika svjetlost. Kako sekunde prolaze buka sve jača, svjetlost sve veća. Ja mislila vanzemaljci dolaze po mene. Kad ide pajdo s kockicom, upalio duga, kratka, široka, uska, maglenke, oko registracija plava svjetla, ispod auta isto nešto “bije”, svitlilo Kruševo ko da je Ilindan.



Ulazim ja unutra neka plava svjetla, i svira :”Rodit ću ti sina, pod svetlima casina…”. Kontam u sebi: “Jadna ti si moja Bose!”. Sjela ja zatvorila vrata kaže: “Jače ti to mlada ko da ništa nisi jela dva dni.”. Sjela ja, ko da na cesti sjedim, ko da sam u bolidu, sve čekam kad će mi kacigu dat. Vidim on otvara prozor malo glavu izbacio i ironično: “Baš fino mirišeš.”. Pođe kralj pričat o sinoćnjem izlasku, kako se ušio, kako ga kiselina “vaća” šta je jackia popio i kako je danas samo na jednom pao. Pita mene: “Igraš ti išta?”. Kontam u sebi igrala sam majmune oko sebe sedam dana, mislila da si normalan.

Šta sam ja Bogu skrivila pa me vaki zapade. Odmah mi bilo jasno zašto se kaže spoj na slijepo. Da je na viđeno ne bi ti ga Bosa rekla da će na kavu i potrošila na šminku ono plaće što sam trebala rastegnut do prvog.

Vozi on u Mostar, kaže: “ Oćemo u Daleku?“, a mislim se u sebi ništa nije dovoljno daleko da odmakneš, a opet kontam bit ću pristojna kolko god da mognem. Šlajdra on onog bolida, da i oni u Gorancima čuju da je pošo iz Kruševa. Sreća zamračena stakla pa me niko ne vidi. Došli pred Daleku, ja kontam on će otvorit vrata, ja čekam ko princeza. Kad on dreknu: “Izlazi šta čekaš?”. Vidi Bosa odmah da ću se radije kopat pod plavom smrtovnicom nego pod njegovim prezimenom.

Razvalila se Bosa u Dalekoj ko u svojoj kući. On garib ne može puno kaže nije još došo sebi od sinoć. Mislim se, nisi došo sebi od rođenja, a ne od sinoć. Naslonio se on na šank i samo mjerka okolo, valja neke gluposti, krv mi na uši potekla. U tom trenutku Bosa primjeti dugi nokat na malom prstu. Vrisnu da se i DJ okreno. Pita on mene šta mi je. Šta šta mi je grom te ubio, ko još nosi dugi nokat na malom prstu. Kaže: “Šuti, zamalo sam ga sinoć slomio!” Češao uho pa mu zapeo nokat za zlatnu alku, pa je nju večeras izvadio iz uha. Srećom Bosa uvijek ima na računu.

1506  “Halo taksi. Može jedan ispred Daleke?”

Hercegovka.hr

Moja reakcija na članak je...
+1
2
+1
0
+1
1
+1
141
+1
3
+1
1
+1
2
Prethodni članakMladi iz Brotnja otkrili svoj talent i osvojili brojna priznanja
Sljedeći članakHercegovina organizira hodočašće na Antunovski hod u Zagreb
Zašto Hercegovka.hr? – pa zato što sam ja i Hercegovka i Hrvatica. Nema svatko tu čast, imati dvije zemlje, a opet težiti za samo jednom. Portal će biti malo drugačiji od ostalih. Pratit ćemo sve vijesti, ali uvijek sa dozom našeg prkosa i inata. Nećemo se plašiti podržati ni desne, ni lijeve, a ni centar. Slušati ćemo Vas, čitatelje, a ne krojače naših sudbina. Krojač uzima mjere, ali mi odlučujemo gdje će na kraju rezati. Nećemo nikada odstupati od naše povijesti i običaja. Kao što rekoh već prije, biti Hercegovac ili Hercegovka je stil života. Tako će i ovaj portal donijeti neki novi stil. Naše je da se potrudimo, a Vaše da nam kažete jesmo li na dobrom putu.